U elektroterapiji se koristimo strujama različitih frekvencija i oblika vala, ovisno o tome koje terapijske efekte želimo postići.
Tako možemo razlikovati:
– Galvanske struje – poznatu kao galvanizacija. Radi se o nemoduliranoj istosmjernoj struji, te se može primjeniti kao suha i vlažna, te galvanska kupka. Postoji također impulsna galvanizacija i iontoforeza (unošenje lijeka kroz kožu upotrebom galavanske struje). Koristi se za postizanje hiperemije, vazodilatacije, te ima i analgetski učinak.
– Dijadinamske struje – su niskofrekventne impulsne sinusoidne struje sa dodatkom galvanizacije. Postoji četiri osnovne modulacije poznate kao DF, MF, CP i DF. Osnovni učinci su podraživanje živčanih završetaka (analgezija i stimulacija ), vazodilatacija i djelovanje na metabolizam stanice.
– Ultrapodražajne struje – niskofrekventne struje s frekvencijom od 140 Hz. Postižu elektroanalgeziju i hiperemiju.
– Visokofrekventne struje – od 0,5 do 4 i više MHz, koje se u organizmu pretvaraju u toplinu, poznate kao kratkovalna dijatermija. Njihova je primjena nezamjenjiva prilikom liječenja degenerativnih procesa u velikim zglobovima.
– Interferentne struje – struje srednjih frekvencija, koje potječu iz dviju sinusoidnih struja što se preklapaju u različitim kombinacijama. Interferencija valova se događa u dubokim slojevima tkiva, pa se zato i nazivaju endogenim strujama. Djeluju na smanjenje boli i upale, vazodilataciju, povećanje mišićne kontrakcije, facilitaciju zacjeljivanja i smanjenje stres inkontinencije.
– Elektrostimulacija – se provodi pojedinačnim ili grupiranim impulsima. Danas postoji više vrsta elektrostimulacije, no glavna im je poveznica što izazivaju mišićnu kontrakciju i imaju snažno djelovanje na živčane završetke (motorne ploče).
Razlikujemo:
EMS – elektromišićno podraživanje
ENS – električno živčano podraživanje
FES – funkcionalna električna stimulacija
TENS – transkutano električno živčano podraživanje, danas izuzetno popularno zbog svojeg snažnog analgetskog djelovanja.
